DOBRO DOŠLI!!

                     

Bolesti kućnih ljubimaca!

                
 

UDRUGA ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA MEĐIMURSKE ŽUPANIJE

 Mobitel: 0913845210

HR - 40000 ČAKOVEC

 

 

 
         
           
         
         
                 
 

 

BOLESTI PASA I MAČAKA  

Postoji određeni broj činjenica koje bi svaki vlasnik neke životinje morao imati na umu. Pas, mačka ili neka druga životinjica je, kao i čovjek, živo biće koje funkcionira na zakonima prirode. Nije u pitanju igračka, stroj ili stvar koju svatko može rastavljati, sastavljati i odbaciti kada mu dosadi. Postoji jako veliki broj bolesti od kojih naši kućni ljubimci obolijevaju. Neke od njih se lako dijagnosticiraju i liječe, neke znatno teže, a neke su smrtonosne. Veterinarska medicina je napravila ogroman napredak u pogledu sprečavanja pojave bolesti, pravovremene dijagnoze i uspješne terapije. Liječenje se temelji na određenim principima i trebaju ga provoditi oni koji su za to kvalificirani i odgovorni, a to su veterinari.

 

Za veterinara je od izuzetne važnosti objektivna i dovoljna količina podataka koje dobije od vlasnika prilikom kliničkog pregleda životinje, kako bi mogao postaviti pravu dijagnozu i terapiju. Zbog toga vlasnik prije odlaska kod veterinara mora promatranjem svog kućnog ljubimca ustanoviti da li povraća, da li ima proljev, da li pije puno vode, da li uopće uzima hranu i vodu, da li mu više odgovara ležati na toplome ili na hladnome i sl. Jer, ako se postavi kriva dijagnoza i terapija, životinja se ne će moći izliječiti, odnosno takva terapija će više štetiti nego koristiti (kako svi lijekovi imaju svoje nuspojave, postoji velika mogućnost da primjena pogrešnih lijekova dovede do oštećenja nekih unutarnjih organa).

 

Otvorena i iskrena komunikacija vlasnika i veterinara jedini je siguran i ispravan put za postavljanje točne dijagnoze i terapije. Za uspješno postavljanje dijagnoze često se mora pristupiti dodatnim specijalističkim ispitivanjima koja uključuju laboratorijske analize krvi, pregled ultrazvukom, EKG, endoskopiju, biopsiju određenog tkiva i dijagnostičke operativne zahvate.

 

Propisanu terapiju uglavnom sprovodi veterinar, pogotovo u prvim danima bolesti kada je ishod još neizvjestan. Kada dođe do znatnog poboljšanja preostali dio terapije, kada su u pitanju lakše intervencije (davanje tableta, sirupa, mazanje masti ili krema i sl.) može provoditi i vlasnik u dogovoru sa veterinarom. Treba istaknuti i važnost poštivanja danih veterinarskih uputa i protokola kako ne bi došlo do pogrešaka. Također, važno je životinju odvesti na pregled nakon završene terapije da bi se preporučio pravilan tretman u periodu oporavka.

ZDRAVA ŽIVOTINJICA ima izrazito rozni nosić, sluznicu usne šupljine i zubno meso, a zubiće bijele boje (potpuno zdrava životinjica može zbog nepravilne prehrane imati na zubićima žute naslage zubnog kamenca koje bez problema može ukloniti veterinar upotrebom lasera).

 

BOLESNA ŽIVOTINJICA ima nosić, sluznicu usne šupljine i zubno meso izrazito blijedo rozne boje ili čak više bijele boje. To je znak da je životinjica slabokrvna (anemija). Kao posljedica slabokrvnosti, poremećaja u organizmu, raznih virusa i bakterija ili mehaničkih oštećenja usne šupljine, javlja se upala usne šupljine tj. stomatitis, a može se razviti i gingivitis (upala zubnog mesa). Do pojave anemije može doći uslijed crijevnih nametnika, ali i raznih virusnih oboljenja.

 

MAČJA KUGA

Mačja kuga je zarazna virusna bolest. Prenosi se dodirom, krvlju, slinom ..., preko posudica za hranjenje, raznih predmeta za igru i dr. Čovjek može prenijeti virus cipelama. Dva do sedam dana poslije zaraze, pokazuju se prvi simptomi. Bolesna mačka ne jede, jako je mirna, ima visoku temperaturu, često i jako povraća, a može imati i proljev. 80 % mačaka sa takvim simptomima ugine. Liječenje mora početi čim prije, a najkasnije 48 sati nakon izbijanja bolesti. Ako mačka preživi, postaje otporna na taj virus cijeli život. Postoji cjepivo kojim možemo mačku zaštititi od tog virusa.

Pošto je zaražena životinja potencijalni kliconoša i može u vrlo kratkom vremenu zaraziti veliki broj mačaka u svojoj sredini, TREBAMO OZBILJNO PRISTUPITI UKLANJANJU TAKVE ZARAŽENE ŽIVOTINJE.

Prostor, posudice i igračke koje je koristila zaražena mačka treba obavezno dezinficirati sredstvom za dezinfekciju virusa "VIRKON S", koje možete kupiti u poljoprivrednim i veterinarskim apotekama. Virus u okolini lako preživi nekoliko godina, zato svog novog kućnog ljubimca nabaviti najprije tek za dvije godine i obavezno ga cijepite protiv svih virusnih bolesti.

 

PARVOVIROZA PASA

Pseća parvoviroza je oboljenje koje je među vlasnicima poznato kao "mačja kuga", iako nema nikakve veze sa mačkama niti je mačke prenose psima što mnogi vlasnici pasa misle. Parvovirus je raširen među psećom populacijom u čitavom svijetu. Virus napada stanice tankog crijeva, koštane srži i limfnog tkiva. Mogu ga dobiti psi svih starosnih skupina, ali najčešće obolijevaju psi mlađi od godine dana. Psi mlađi od 6 tjedana starosti rjeđe oboljevaju jer ih štiti pasivno prenesen imunitet majke. Simptomi su sljedeći: pas uporno i jako povraća (u početku povraća hranu koju je jeo, a zatim tekućinu koja može biti pjenasta, žuta, žutozelena ili bjelkasta), ponekad se u povraćenom sadržaju mogu primijetiti tragovi krvi. Pas postaje izuzetno depresivan, zavlači se na tamna, skrivena mjesta, slabo ili nikako ne reagira na pozive vlasnika. Idućeg dana ili istovremeno sa povraćanjem javlja se obilan proljev. U početku je stolica prilično gusta, a kasnije sve rjeđa i rjeđa, dok na kraju ne bude potpuno vodenasta. Vodenasta stolica je crvene boje jer u sebi sadrži krv. Pas ima izuzetno visoku temperaturu. Događa se da pas naglo ugine, ako parvovirus napadne srčani mišić i dovede do upale srčanog mišića. Za postavljanje dijagnoze korisno je da veterinar izvrši pregled krvne slike. U početku liječenja potrebno je spriječiti dehidraciju psa (davanjem infuzije). Oboljeli psi predstavljaju opasan izvor infekcije za druge pse, pa ih treba držati strogo odvojeno od drugih pasa. Ljudi koji dolaze u kontakt sa bolesnim psima trebaju izvršiti sve preventivne i dezinfekcijske mjere kada dolaze u kontakt sa zdravim psima. Oboljeli pas koji je preživio treba biti u izolaciji tj. ne smije dolaziti u kontakt sa zdravim psima najmanje dva tjedna. Postoje cjepiva kojima možemo zaštiti psa od tog opasnog virusa.

LEPTOSPIROZA

Nju uzrokuju bakterije iz roda Spiroheta. Od ove bolesti mogu oboljeti i druge domaće i divlje životinje kao i čovjek. Kod ljudi se ova bolest zove Vilova bolest. Bolest se širi preko urina zaraženih glodavaca (najčešće štakora). Infekcije kod životinja nastaju ili ulaskom uzročnika preko kože ili preko usta inficiranom vodom ili hranom zaraženom zaraženim urinom glodavaca. Simptomi su: groznica, apatija, gubitak apetita i depresija. Najviše su zahvaćeni bubrezi. Mogu se pojaviti i krvarenja po sluznicama, kao i žutica. Životinja često povraća i ima proljev. Kod nekih životinja može doći do teških oštećenja bubrega. Protiv te bolesti postoji cjepivo kojim se životinja cijepi jednom godišnje.

 

BJESNOĆA

Bjesnoća je veoma opasna zarazna bolest svih toplokrvnih životinja. Od nje može oboljeti i čovjek. Uzročnik je virus iz skupine rabdo-virusa, a napada samo moždane stanice, uzrokujući živčane poremećaje u obliku pojačane nadražljivosti, poremećaja svijesti, bjesnila i paralize. Smrt nastupa od ugušenja. Bolest se širi isključivo ugrizom tj. kroz povrede na koži ili sluznicama. Izvori zaraze su uglavnom divlje životinje, vuk, lisica i dr. Simptomi zaraženog psa su: u prvom stadiju pas dobiva mutan pogled i postane plašljiv, neposlušan, skriva se na tamna mjesta, ne odaziva se na pozive vlasnika, ne jede, žvače praznim ustima ili pak uzima i guta različite strane predmete, pri gutanju ima poteškoća pa jako slini jer se od žvakanja stvara pjena u ustima. Češe se na mjestima ugriza veoma učestalo i jako sve do krvi. Ima pojačani spolni nagon. Prvi stadij traje pola do tri dana. U drugom stadiju pas luta bez cilja, jako slini i teško guta. Taj stadij traje dva do četiri dana. U trećem stadiju pas stalno leži, dolazi do paralize očiju, jezika i donje vilice (tako da jezik visi iz usta), zatim mišića nogu i muskalature trupa. Nakon tri do četiri dana pas ugiba. Simptomi zaražene mačke su: na početku se mačka skriva i zavlači u tamnije prostorije, s razvojem bjesnila napada i grize i čovjeka i psa, nakon čega nastupa stadij paralize i životinja ugiba. Postoji i tzv. tihi oblik bjesnoće, u kojem osim paralize nema drugih znakova bolesti. Životinja preplašeno gleda, veoma slini i ugine u paralizi već za 2 do 4 dana.

 

MAČJA PREHLADA

Bolesna mačka kiše, ima upaljene oči, veoma je mirna, ne jede, a može imati i temperaturu. U težim slučajevima iscjedak iz nosa postaje gnojan, stvaraju se kraste oko nosa i očiju. Kraste s nosa i iz okoline očiju mogu se odstraniti ispiranjem. Za ispiranje može poslužiti benzojeva tinktura ili čaj od kamilice. Mačka, uz to, veoma slini i ima slinom uprljane prednje noge. Kao posljedica virusa može se pojaviti upala maternice ili upala pluća. Bolest traje 2 - 4 tjedna i može završiti smrću ako je pravovremeno ne liječimo. Postoji cjepivo od tog virusa.

MAČJA LEUKEMIJA

Mačja leukemija je virusna bolest, koja oslabljuje imunološki sustav mačke. Prenosi se spolnim odnosima, krvlju, slinom, urinom. Uobičajena sredstva za čišćenje virus ubijaju vrlo brzo. Simptomi su različiti: u početnom stadiju virus obično napada limfne žlijezde (limfne žlijezde nateknu), a kasnije i druge organe. Slabokrvnost se javlja istovremeno sa leukemijom. Virus može uzrokovati oštećenje bubrega, jetre, razne bolesti crijeva i reproduktivnih organa, kronične respiratorne infekcije, kronični stomatitis i gingivitis (pri čemu mačka jako slini) itd.

Slabokrvnost se očituje u slijedećem: nosić, sluznica usne šupljine i zubno meso su izrazito svijetlo roze odnosno bijele boje unatoč tome što mačka nema crijevnih parazita, na zubićima se javljaju žute naslage, mačka teško jede jer se pojavila upala usne šupljine tzv. stomatitis (mačka može i ne mora sliniti), može doći do krvarenja desni, životinjica nema apetita, mršavi, neraspoložena je, pije puno vode, puno mokri, jede drveni pepeo ili zemlju, opada joj dlaka, nema proljev i ne povraća, sve su to vidljivi znaci ove bolesti.

To je neizlječiva bolest. Postoji cjepivo kojim mačku možemo zaštititi od tog virusa. Pošto je zaražena životinja potencijalni kliconoša i može u vrlo kratkom vremenu zaraziti veliki broj mačaka u svojoj sredini, TREBAMO OZBILJNO PRISTUPITI UKLANJANJU TAKVE ZARAŽENE ŽIVOTINJE. Sve mačke moramo obavezno cijepiti ne samo protiv te opasne virusne bolesti nego i protiv svih drugih mačjih bolesti.

Prostor, posudice i igračke koje je koristila zaražena mačka treba obavezno dezinficirati sredstvom za dezinfekciju virusa "VIRKON S", koje možete kupiti u poljoprivrednim i veterinarskim apotekama. Virus u okolini lako preživi nekoliko godina, zato svog novog kućnog ljubimca nabaviti najprije tek za dvije godine i obavezno ga cijepite protiv svih virusnih bolesti.

 

MAČJI INFEKCIJSKI PERITONITIS (FIP)

Zarazna bolest koja se prenosi dodirom sa već zaraženom mačkom i njezinim tjelesnim tekućinama. Prilikom izbijanja bolesti najprije se pojavi temperatura i slab apetit, a u tijelu mačke polako se počinje skupljati voda. Bolesna mačka sve više mršavi, trbuh joj je na dodir veoma bolan, postupno dehidrira, dobiva žuticu, postaje anemična. Dolazi do oštećenja svih organa, a najviše srca, bubrega i jetre. U blaže simptome spadaju otežano disanje, kašalj, iscjedak iz nosa, povraćanje, proljev. Ponekad dolazi do drhtanja, grčeva i gubljenja ravnoteže. Lijekova za FIP nema. Bolest završava smrću. Postoji cjepivo ali nije sigurno.

 

MAČJA SIDA (FIV)

On je visoko specifičan za vrstu i zaraza ljudi FIV-om nije moguća. Najčešće su zaražene mačke lutalice, osobito one agresivne, dok one koje se pretežno drže u kući imaju malo šanse da budu zaražene. Primarni način prijenosa su rane. Neagresivni kontakt između mačaka nije efikasan način prijenosa virusa. Vrlo rijetko se virus može prenijeti sa mačke na mačiće tijekom gastacije, u porodu ili putem mlijeka. Seksualni kontakt nije primarni način prijenosa FIV-a. Od zaraze do izbijanja bolesti može proći više godina. Simptomi ove bolesti su slaba kvaliteta krzna, povišena tjelesna temperatura i gubitak apetita. U oko 50% zaraženih mačaka javlja se gingivitis (upala zubnog mesa), stomatitis (upala usne šupljine), a često može doći do upale kože, mokraćnog mjehura, gornjih dišnih puteva, kroničnog proljeva, upale oka, te polaganog ali progresivnog gubitka težine. Može doći i do razvoja određenih tipova raka, pobačaja, te neuroloških poremećaja. Periodi bolesti mogu se smjenjivati sa periodima relativnog zdravlja. Postoje lijekovi koji modificiraju imunološki sustav i tako pomažu u borbi protiv samog virusa, ali ti lijekovi ne uništavaju virus u potpunosti, već ga samo potiskuju. Ako se još nisu pojavili znakovi bolesti kao što su stalna povišena tjelesna temperatura ili stalan gubitak tjelesne težine, možemo očekivati da će takva mačka poživjeti još mjesece pa čak i godine u dobrom zdravlju. Postoji cjepivo protiv FIV-a ali kod nas još nije dostupno.

 

TOKSOPLAZMOZA

Parazit Toksoplasma gondii napada crijeva i uzrokuje mala mjehure. Mačka se zarazi sa živim mesom ili češće sa zaraženim miševima, a sama mačka prenosi bolest svojim blatom. Toksoplazmoza je zarazna za čovjeka, a može biti opasna za trudnice i plod, ako se žena zarazi u toku trudnoće. Isto tako kod ljudi nema posebnih znakova bolesti, kod nekih može izgledati kao lakša prehlada.

 

MIKROSPORIJA

Mikrosporija je zarazna kožna bolest koju uzrukuje gljivica Microsporum canis. Bolest se može prenositi na ljude i pse. Tu bolest najviše prenose mačke skitnice, a bolest se prenosi dodirom. Gljivica je veoma otporna i preživi na predmetima i do 6 mjeseci. Simptomi bolesti su ispadanje dlake, na koži se pojave krugovi veličine kovanice bez dlake i suha koža koja se ljušti. Obavezno je potrebno liječenje koje traje šest tjedana.

 

OPĆA OTPORNOST ORGANIZMA POSTIŽE SE DAVANJEM VITAMINA A, B-SKUPINE I C, UZ DIJETALNU PREHRANU.

CRIJEVNI NAMETNICI U PASA I MAČAKA

 

Crijevni nametnici mogu izazvati vrlo blaga, ali i vrlo teška klinička stanja opasna po život. Oni mehanički oštećuju crijeva rujući po crijevnoj sluznici (uzrokuju upalu tankog crijeva, upalu debelog crijeva), mogu začepiti crijevo, sele se po organizmu i oštećuju druga tkiva, uglavnom jetru, pluća, mišiće, ali mogu dospjeti i u oko, srce, kosti, mozak i time ugroziti život životinjici. Neki od njih opasni su i za ljude. Simptomi su: životinjica postaje bezvoljna, ima slabi apetit ili pak mršavi unatoč tome što normalno jede, dlaka joj je suha i loše kvalitete, želudac joj je često nadut i na pritisak bolan, prisutan je i proljev različitog intenziteta u kojem se mogu, ali i ne moraju  primijetiti crijevni nametnici. Ponekad životinjica i povraća i mogu se u povraćenom sadržaju uočiti crijevni nametnici. Infekcije crijevnim nametnicima, naročito kod mladih životinja su opasne jer često dovode do sekundarnih infekcija bakterijama ili virusima. Na tržištu postoji cijeli niz preparata protiv crijevnih nametnika i to u obliku paste za mala životinje, u obliku tableta za odrasle životinje, a za one koji neće ili ne mogu progutati tabletu postoji rješenje u obliku injekcije kod veterinara. U veterinarskim ambulantama i apotekama možete sami kupiti npr.   tablete VERPANYL koje se daju na slijedeći način:

Mačićima i štencima (do 2 kg težine) dati 1/2 tablete ujutro i uvečer, 2 dana uzastopno. Ako je invazija parazita izuzetno velika (to se vidi po očima, oči su upaljene, krvav iscjedak iz oka), a radi se o životinjici čija je težina nešto manja od 2 kg preporuča se pojačati dozu tj. dati 1 tabletu ujutro i uvečer, 2 dana uzastopno.

Odraslim mačkama i psima (težim od 2 kg) dati 1 tabletu ujutro i uvečer, 2 dana uzastopno.

Psima (težim od 30 kg) dati 2 tablete ujutro i uvečer, 2 dana uzastopno.

Prije same primjene tableta, potrebno je što točnije odrediti tjelesnu masu životinje.

Tableta se životinjama daje na jedan od sljedećih načina: stavi se izravno na korijen jezika i zatvori njuškica; usitni se i pomiješa sa hranom. Za vrijeme primjene tableta životinjici ne davati masnu hranu i mlijeko. Gliste će tek tada početi izlaziti sa izmetom, no one su mrtve pa se nemate čega bojati. Izmet liječenih životinja treba redovito sakupljati i neškodljivo uklanjati.

Vlasnici se često zavaravaju da njihove životinjice nemaju gliste. Gliste se mogu dobiti od izmeta koji je na zemlji, u kontaktu s drugim životinjicama, oralnim unošenjem infektivnih jaja i putem oralnog unošenja intermedijalnog i slučajnog domaćina parazita (miševa, ptica, insekata...). Mačići i štenci ih mogu dobiti od svoje majke ako ona ima gliste (pa čak i kroz mlijeko).

 

OBLIĆI kod zaraženih životinjica uzrokuju kašalj, povraćanje, nateknuće trbuha, zadah iz usta i usporen rast, a mogu se prenijeti i na ljude.

Iako GLISTE kod zaraženih životinjica ponekad nisu vidljive u izmetu, životinje je potrebno redovito čistiti od tih nametnika 3-4 puta godišnje.

Kod mačića i štenadi invazije glista mogu izazvati zaostajanje u rastu, slabu opću otpornost organizma i sklonost bolestima, anemiju, pa čak i uginuće. Zato je izuzetno važno mlade životinje čistiti od glista i to prvi put u dobi od 20 dana i nakon 14 dana terapiju svakako ponoviti.

 

TRAKAVICA

Psi i mačke česti su nosioci različitih trakavica, koje parazitiraju u njihovim crijevima. Larve tih trakavica razvijaju se u organima životinja i čovjeka, uzrokujući teške, često i smrtonosne, patološke promjene. Trakavice se nalaze, uglavnom, u odraslim psima, rijetko u štenadi. Larve žive u psećoj, mačjoj, pa i u čovjekovoj buhi i s njom, kad je pas pojede, ulaze u njegov organizam, gdje se za 16 do 21 dan razviju u odraslog zrelog parazita. Životinje se njima zaraze jedući svježe organe npr. jetru ovce, goveda, svinje, zeca i različitih glodavaca.

Simptomi: zavise od broja trakavica u crijevima životinje. Ako u crijevima ima samo nekoliko trakavica, neće biti vidljivih znakova bolesti, ali kad je invazija jača, životinja ima slabiji apetiti i proljev, mršavi, dobiva razbarušenu zagasitu dlaku, postaje slabokrvna. Kod mladih životinja mogu se javiti vrtoglavica, razdražljivost, grčevi, poremećaj vida i zanošenje zadnjeg dijela tijela u hodu. Pri izlasku zrelih članaka trakavice iz crijeva kod psa se javlja jaki svrbež čmara, koji životinja pokušava ublažiti povlačeći čmar po livadi ili ližući čmar i njegovu okolinu.

Liječenje: se provodi tabletama. Psima se daje tableta PRAZINON, a mačkama PRATEL. Navedene tablete možete kupiti kod svog veterinara. Tableta se psima i mačkama daje jednokratno. Najbolje je tabletu dati životinjici ujutro na tašte, direktno u usta ili usitnjenu i umiješanu u hranu. Životinjicu taj dan treba zatvoriti u neku prostoriju, staviti joj pijesak za nuždu, a parazite izbačene iz probavnog trakta, neškodljivo ukloniti. Poželjno je provoditi čišćenje životinjica od navedenog parazita 3 do 4 puta godišnje.

UPOZORENJE: navedene tablete ne smiju se upotrebljavati istovremeno s preparatima koji sadrže piperazin. Ne smiju se davati vrlo oslabljenim životinjama.

Psima se tablete daju prema težini npr. psu do 2 kg daje se 1/4 tablete, psu od 2-5 kg daje se 1/2 tablete, psu od 5-10 kg daje se 1 tableta, psu od 10-20 kg daju se 2 tablete, psu od 20-30 kg daju se 3 tablete, psu od 30-40 kg daju se 4 tablete, a psu od 40-50 kg daje se 5 tableta jednokratno. Ako imate sasvim malog psića najbolje je da se posavjetujete sa veterinarom.

Mačkama se tablete daju prema starosti npr. mladim mačkama (to znači do 2 god. starosti) daje se 1/4 tablete jednokratno, a odraslim mačkama 1/2 tablete jednokratno. Ako imate sasvim male mačiće najbolje je da se posavjetujete sa veterinarom.

PREVENTIVA: životinje hranite prokuhanim mesom i iznutricama, a svježe meso kupujte isključivo kod ovlaštenih mesara. Redovito dezinficirajte pseće kućice i svoje životinjice uništavajući buhe i druge insekte.

 

INFEKTIVNE BOLESTI

Uzročnici infektivnih (zaraznih) bolesti mogu biti bakterije, virusi, protozoe, gljivice i rikecije. Ove se bolesti najčešće prenose sa jedne životinje na drugu direktnim kontaktom, inficiranim urinom, drugim tjelesnim sekretima ili udisanjem infektivnih agenasa. Zarazne se bolesti ubrajaju u oboljenja sa vrlo visokim stupnjem uginuća, čak i onda kada se terapija započne u prvim danima oboljenja. Zbog toga je izuzetno važno redovito cijepiti životinje protiv zaraznih bolesti kako bi se njihov organizam potaknuo na proizvodnju zaštitnih antitijela. Postoje dva tipa cjepiva. Jedan tip cjepiva sadrži modificirani živi virus koji dovodi do nekog oboljenja, ali on je oslabljen do te mjere da ne dovodi do oboljenja, već stimulira organizam na proizvodnju antitijela. Drugi tip cjepiva je onaj koji sadrži mrtvi virus, a također ima sposobnost da u organizmu stimulira proizvodnju antitijela. Bez obzira o kojom se cjepivu radilo, neophodno je redovito vršiti cijepljenje (u određenim vremenskim intervalima) kako bi se održao adekvatan nivo antitijela u organizmu, koji omogućava sigurnu zaštitu. Unatoč tome, često se događa da i redovito cijepljene životinjice, posebno one mlađe dobi obole. To se događa prije svega zbog neadekvatnog transporta ili čuvanja cjepiva, nepravilnog načina davanja cjepiva, preranog ili prekasnog davanja cjepiva, davanja cjepiva kojem je istekao rok trajanja, davanja neodgovarajuće doze ili pak zbog nemogućnosti životinjice da stvori svoja antitijela. S obzirom na to da je svaka životinjica slučaj za sebe i da je od velike važnosti propisno rukovanje cjepivima, cijepljenje bi se trebalo povjeriti isključivo stručnim i odgovornim osobama. Životinjica koja se cijepi treba biti potpuno zdrava. Jer samo kod potpuno zdrave životinjice cjepivo može potaknuti stvaranje antitijela. Zato bi svaki veterinar prije cijepljenja, trebao izvršiti klinički pregled životinje i odlučiti da li je životinja u odgovarajućem zdravstvenom stanju koje omogućuje nesmetano cijepljenje.

 

ŠTENEĆAK je virusno oboljenje koje predstavlja jedan od vodećih uzroka uginuća pasa u cijelome svijetu. Javlja se najčešće kod necijepljene štenadi u starosti od 3 do 8 mjeseci, ali i kod odraslih pasa koji nisu cijepljeni. Bolest se javlja u više oblika, a sekundarne infekcije i komplikacije znatno otežavaju prognozu bolesti.

Prvi simptomi se javljaju 3 do 5 dana nakon infekcije. Pas ima izuzetno visoku temperaturu, nema apetita, pojavljuje se vodeni iscjedak iz nosa i očiju. Navedeni simptomi se često zamjenjuju sa simptomima prehlade, tako da to treba imati na umu.

U slijedećih nekoliko dana vodeni iscjedak iz nosa i očiju mijenja se u žućkasti, ljepljiv i gusti iscjedak, ponekad čak i veoma taman. Javljaju se i simptomi oboljenja organa za disanje u vidu kašlja, bronhitisa, upale pluća. Na koži se mogu pojaviti gnojni čirevi. Oboljela životinjica dobiva obilan proljev koji može dovesti do ozbiljne dehidracije cijelog organizma. Tjelesna temperatura počinje naizmjenično padati i rasti. Opće zdravstveno stanje životinjice također varira. Teško je nešto prognozirati.

U drugom slučaju oboljenja 2 do 3 tjedna nakon infekcije kod nekih pasa dolazi do pojave nervnih simptoma koji započinju kao kratki napadi i grčevi, trešenje glavom i žvakaći pokreti. Kasnije se mogu javiti epileptični napadi, nekontrolirano kretanje, cviljenje, gubitak ravnoteže i koordinacije. Obično psi sa nervnim simptomima ne prežive, a ako i prežive ostaju im trajna oštećenja.

Postoji još jedan oblik štenećaka koji se javlja kada virus napadne kožu šapa i nosa, pa na tim mjestima dolazi do promjena sličnih orožavanju (bolest tvrdih šapa). Liječenje se može uspješno izvršiti.

Uspjeh liječenja ovisi o brzini reagiranja vlasnika odnosno o sposobnosti vlasnika da prepozna prve simptome i zatraži profesionalnu pomoć, kao i od sposobnosti psa da odgovori na virusnu infekciju.

Cijepljenje protiv štenećaka mora se provoditi kod svih starosnih kategorija pasa i mora biti pod kontrolom veterina.

 

PROLJEV

Ako je životinjica dobila proljev dajte joj samo da pije hladnu vodu, a ako je gladna dajte joj da jede sluz od riže i zobi odnosno raskuhanu rižu ili raskuhanu zob u vodi. U veterinarskoj apoteci ili veterinarskoj ambulanti možete kupiti aktivni ugljen koji se daje svim vrstama životinja za suzbijanje proljeva (u nisku posudu stavite žličicu ili dvije aktivnog ugljena, na to nalijte hladnu vodu i promiješajte, takvu posudu sa vodom ostavite životinjici da konzumira, kad popije jedan dio vode samo dodajte još malo aktivnog ugljena i dolijte hladnu vodu). Aktivni ugljen je u potpunosti bezopasan za zdravlje životinjica, može im se davati u vodi ili hrani. Životinjici obično proljev prođe za jedan dan. Idućih tjedan dana životinjici dajte da jede samo nemasnu hranu npr. kuhano nemasno goveđe meso ili bijelo pileće meso i vodu (nikako mlijeko, masno meso, brikete), sluz od riže i zobi (žličica riže i zobi stavi se kuhati u vodi tako dugo dok se ne raskuha i pusti sluz). Ako proljev potraje obavezno odvezite životinjicu veterinaru, jer uzroci proljeva mogu biti različiti. Ako ste primijetili da životinjica i povraća što hitnije je odvezite veterinaru jer može biti da se radi o izuzetno teškom i opasnom stanju.

 

PROBIOTSKO - VITAMINSKU PASTU ZA PSE I MAČKE   možete davati psima i mačkama kod proljeva, antibiotske terapije, stresa, promjene hrane, preosjetljivosti na sastojke hrane, kod povećane potrebe za vitaminima. To je potpuno prirodan proizvod koji sadrži sojeve mliječnokiselinskih bakterija Lactobacillus acidophilus i Entercoccus faeicum (za reguliranje kiselosti), vitamine A, D3, E i B-kompleks (za ubrzani oporavak kod bolesti). Pastu možete kupiti u Veterinarskoj ljekarni "Vita-vet" d.o.o. Čakovečka 37, Palovec. Kontakt: 098/273-720 (dr. Jančec), 040/639-463

 

KOŽNI NAMETNICI

 

BUHE I KRPELJI

Gotovo sve životinje imaju problema sa buhama, osim onih koje žive na visokim nadmorskim visinama. Buhe skaču s jedne životinjice na drugu, a hrane se krvlju domaćina na kojem se nalaze. Odrasle buhe mogu preživjeti i do 2 mjeseca ne nalazeći se na domaćinu. Kod velikog broja pasa i mačaka buhe dovode do svrbeži srednjeg intenziteta koji je podnošljiv. Velika infekcija ovim parazitima može, posebno kod štenadi i mačića, dovesti i do ozbiljnog poremećaja kao što je anemija. Osim što izazivaju svrbež one sudjeluju u razvojnom ciklusu trakavice.

Kod osjetljivih pasa i mačaka dolazi do pojave alergijske reakcije na ujed buhe, odnosno na proteine koji se nalaze u pljuvački buhe. Kao posljedica ove alergije, kod osjetljivih pasa i mačaka dolazi do znatno ozbiljnijih poremećaja i oštećenja dlake i kože. Psi i mačke kod kojih je vidljivo postojanje alergijskog dermatitisa zahtijevaju poseban tretman liječenja pod kontrolom veterinara. Alergijski dermatitis prouzrokovan ujedom buhe najčešće se javlja kod životinja starosti između 3 i 5 godina, međutim bolest se može javiti kod životinja bilo koje druge starosti, jedino je izuzetno rijetka pojava kod životinja mlađih od 6 mjeseci. Ako vlasnik životinje ne reagira na vrijeme, oboljeloj životinji može ispasti dlaka duž čitavih leđa. Leđa mogu biti prekrivena ranama i krastama. Vrlo često dolazi i do sekundarnih bakterijskih infekcija. Vlasnici često ovakav izgled psa ili mačke prepisuju nekim drugim oboljenjima, npr. šugi, jer im izgleda nemoguće da običan ujed buhe može dovesti do tako ozbiljnog oboljenja.

Veliki broj insekata i pauka koji žive u okruženju pasa i mačaka mogu također uzrokovati alergijske reakcije. Insekti i pauci proizvode brojne supstance koje mogu biti alergeni za pse i mačke. Alergenske supstance mogu biti prisutne u pljuvački, izmetu ili vanjskom skeletu insekata i pauka. Alergeni iz insekata i pauka dospijevaju u životinju ili putem ujeda insekata ili ih životinja udahne ili proguta. Prvi simptomi su obično svrbež, a zatim dolazi do pojave crvenila i malih uzdignuća na koži. Promjene su najčešće na želucu, unutrašnjoj strani nogu, na glavi, donjim dijelovima ekstremiteta i na vrhovima ušnih školjki. Dijagnoza se postavlja na osnovu fizičkog pregleda životinje. Postoje razni testovi koje veterinar može izvršiti u cilju utvrđivanja uzročnika problema kada se uzročnik problema ne može utvrditi fizičkim pregledom.

Buhe odlažu svoja jajašca u krpama na kojima životinjica spava pa se iz tih jajašca mogu nakon 3 tjedna izleći mlade buhe. Da se to ne bi dogodilo, potrebno je redovito mijenjati krpe na kojima životinjica spava i održavati higijenu pseće kućice (naprašivanjem kućice ili plamenom iz ručnog plamenika, kao što to rade pčelari). Da bi Vaši psi i mačke bili slobodni od buha, potrebno im je staviti ampulu protiv buha i krpelja, ili ogrlicu (ampule su djelotvornije od ogrlica). U veterinarskim apotekama i ambulantama možete kupiti ampule francuskog proizvođača FRONTLINE  ili  ADVANTIX za pse odnosno ADVANTAGE za mace koje proizvodi njemački Bayer (koje su znatno jeftinije, štite životinjicu od krpelja, buha i komaraca).Temeljito čitajte upute, pazite kako nanosite preparat iz ampule na tijelo životinjice da ga životinjica ne bi mogla konzumirati. Mačke znaju biti osjetljive na te preparate (postaju bezvoljne i nemaju apetit), pa ako imate sasvim malu životinjicu, obavezno se prije posavjetujte s veterinarom. Ima sapuna koji su vrlo djelotvorni u uništavanju vanjskih parazita (buha). Zbog toga što su mačke osjetljive na katranske preparate, kod njih treba upotrebljavati insekticide izrađene na prirodnoj bazi odnosno na bazi BUHAČA (Flores Pyrethri), jer buhač je neotrovan za mačke. Promjene na koži treba liječiti samo prema savjetima veterinara.

PRVI BIOLOŠKI, POTPUNO PRIRODAN VIŠENAMJENSKI PROIZVOD ZA ZAŠTITU SVIH KUĆNIH LJUBIMACA OD VANJSKIH NAMETNIKA kao što su buhe, uši, krpelji, njihovih larvi i jajašca, proizvodi firma CANINA pod nazivom   PETVITAL  (BIO-INSECT SHOCKER, BIO-OGRLICA, TEKUĆINA ZA OBNOVU OGRLICE, VERMINEX KAPI), a možete ga kupiti u svim boljim pet-shopovima. Uništava nametnike kroz samo par sati, u potpunosti je neškodljiv za kućne ljubimce čak i prilikom stalne upotrebe, ugodnog je mirisa i ne ostavlja nikakve tragove. Navedena firma proizvodi i biološko sredstvo tj. sprej za dezinfekciju inventara i prostora u kojem borave životinje, razne vitaminske tablete za pse i mačke, mlijeko za štenad i mačiće, te razne proizvode za njegu. U Hrvatskoj proizvode distribuira firma DJD Zagreb d.o.o. (Tel. 01/62-55-970, fax: 01/62-55-972). Više informacija na   http://www.canina.de

Krpelji su najneugodniji nametnici jer oni često mogu naškoditi svome nosiocu ne samo sisanjem krvi nego i prijenosom izuzetno opasne bolesti. Oni se javljaju već u rano proljeće, ima ih svugdje gdje je zelenilo, a pogotovo u raznim šikarama (na neobrađenim i zapuštenim poljima i livadama, u šumi). Ako životinjicu napadne bolesni krpelj, on joj može prenijeti krvnu bolesti pod imenom piroplazma. PIROPLAZMA uzrokuje slabokrvnost zbog razaranja crvenih krvnih zrnaca. Oboljela životinjica ima visoku temperaturu, bezvoljna je i ništa ne jede, samo pije vodu, moguća je i pojava povraćanja. Kasnije se javlja anemija, žutica i pojava krvi u mokraći. Bolest treba što prije liječiti, jer u protivnom životinjica može uginuti.

VAĐENJE KRPELJA:

Krpelje je najbolje vaditi pincetom. Potrebno je uzeti pincetu i uhvatiti krpelja što bliže koži te ga pažljivo okrenuti u smjeru suprotnom od kazaljke na satu i pažljivo izvući.

OPASNOSTI OD SREDSTAVA PROTIV BUHA I KRPELJA

Lijekovi za pse nikako se ne bi smjeli miješati sa lijekovima za mačke. Kontrola za lijekove životinja iznijela je izvještaj o tisućama slučajeva kada vlasnici mačaka na njima koriste sredstva protiv buha i krpelja za pse. Ta sredstva su za mačke smrtonosna, njihov metabolizam ga ne može prenijeti kroz tijelo, od toga im postaje zlo i dovodi do smrti životinje. Otrovana će mačka sliniti, drhtati ili imati tekuću stolicu. Neki slučajevi su blagi, ali simptomi se ne pojavljuju odmah. Ključ je u prevenciji, u temeljitom čitanju uputa za korištenje.

Pazite, da sredstvo koje kupujete svojoj maci, bude namijenjeno upravo njoj, te da je u pravoj dozi. Ako imate sasvim malu životinjicu, najbolje je da se prije stavljanja bilo kakvog sredstva posavjetujete sa svojim veterinarom. Štenad se može tretirati nakon napunjenih 7 tjedana života, a mačiće je potrebno okupati ili im staviti nekakvo sredstvo na biljnoj bazi (najbolje je posavjetovati se sa veterinarom).

PAZITE DA SU PROIZVODI ZA PSE I MAČKE RAZDVOJENI.

NIKADA NEMOJTE ŽIVOTINJICE POSIPAVATI NEOPITROIDOM JER SU BUHE OTPORNE NA NJEGA, A ON JE IZUZETNO OTROVAN ZA SVE KUĆNE LJUBIMCE.

 

BOLESTI KOŽE

 

UŠNA ŠUGA (UŠNE GRINJE)

Ako se životinjica grebe oko ušiju, trese glavom, možda čak i stvara ranice od grebenja, jer je jako svrbi, sigurno ima ušnu šugu. Možete je odvesti veterinaru ili u ljekarni kupiti OTOMYCIN kapi i kapati 2 kapi ujutro i uvečer, 10 dana uzastopno, nakon čega se mora napraviti stanka od 10 dana, jer se nove grinje legu iz jajašca i stvaraju isti problem, pa terapiju treba ponoviti. Ušna šuga se lako prenosi s jedne životinjice na drugu, pa ako imate više životinja npr. psa i mačku, morate ih oboje liječiti.

 

OPADANJE DLAKE

Dva puta godišnje pas i mačka mijenjaju dlaku, u proljeće i jesen. To se zove linjanje. Ponekad dolazi do produženog linjanja. Najučestaliji je nedostatak vitamina A i biotina. No ponekad dlaka opada na pojedinim dijelovima tijela, a da koža na ogoljelim mjestima nije vidljivo promijenjena. To može biti posljedica nekih kožnih bolesti, pa životinjicu treba odvesti na pregled.

 

SVRBEŽ

Svrbež je najučestalija posljedica prevelikog broja buha u krznu ili drugih nametnika. Veoma jaka svrbež uglavnom je posljedica različitih kožnih alergija. Njihova koža, kao i čovjekova, može postati preosjetljivom na različite tvari s kojima je u dodiru. To se zove kontaktna alergija, a najčešće je uzrokuje sintetska tkanina kojom je prekriven pseći ili mačji ležaj. Veoma je učestala alergija na ogrlice protiv buha, pogotovo ako životinjica s orglicom pokisne. Ako je uzrok preosjetljivosti na neku vrstu mesa, najčešće na konjsko meso, pojavit će se svrbež, ali i određene vidljive promjene na prirođeno rijetko obraslim dijelovima kože. Uzrok svrbežu često može biti i nepravilno funkcioniranje mirisnih žljezda, kada si grebu dlaku od repa prema vratu koliko mogu i kidaju dlaku (to znači da se radi o upali PARAANALNIH VREĆICA).

 

BOLESTI ŽELUCA I CRIJEVA

 

UPALA ŽELUCA - GASTRITIS

Upala želuca nastaje od prejedenja, neprikladne i hrane loše kvalitete, zbog preosjetljivosti prema određenoj hrani, zbog progutanih stranih predmeta, zatim pod utjecajem različitih otrova, kemijskih tvari i lijekova, pa i kao posljedica infekcija od bakterija, gljivica, virusa ili pak invazije želučano-crijevnih parazita. Ako životinje često jedu travu, ona može uzrokovati upalu sluznice želuca, ali kad na njoj ima umjetnih gnojiva, različitih pesticida i klica, može uzrokovati teške upale. Kosti su također česti uzrok upale želuca kod pasa. Pri lizanju i čišćenju dlake mačke poližu i različite štetne tvari, koje su se nakupile u dlaci (katran, čađa, parafin, različiti otrovi i dr.) i one uzrokuju upalu sluznice želuca. Progutale dlake koje se skupljaju u želucu, također nadražuju sluznicu i mogu začepiti izlaz iz želuca.

Simptomi: u akutnim slučajevima bolest započinje naglo, životinja neprestano povraća, u početku hranu i strane predmete, kasnije slinu izmiješanu sa želučanim sokom, a na kraju samo želučani sok i žuč. Mačka povraća pjenušavi sadržaj žućkaste boje (od žuči), a ponekad s dlakama. Pri upali želuca koju su uzrokovali paraziti, u povraćenom sadržaju nalaze se želučano-crijevni paraziti. U povraćenom sadržaju mogu biti i primjese krvi kao posljedica nagrizanja sluznice želuca od primljenih korozivnih sredstava ili pak zbog jakog naprezanja i pucanja krvnih žila u aktu povraćanja. Pas je u početku bolesti nemiran, kasnije postaje apatičan, pa čak pada u letargiju. Mačka leži zgureno, bira hladna mjesta na podu, nerado se miče s mjesta. Bolesne životinje imaju obložen jezik, a iz usta im zaudara po povraćenom sadržaju. Veoma su žedne, mačke su čak sklone piti ustrajalu i zagađenu vodu. Odmah nakon pijenja vode, povrate uzetu tekućinu. Dulje povraćanje ima za posljedicu dehidraciju organizma (gubljenje tekućine), koja se očituju smanjenjem elastičnosti kože, jakom potišćenošću i pospanošću i veoma dubokim i polaganim disanjem. Na upalu želuca često se nadovezuje upala crijeva. U kroničnom tijeku upale nastaje odebljanje sluznice želuca. Životinje imaju slabi tek, dlaka im je bez sjaja, ponekad povraćaju odmah nakon obroka ili između obroka, postupno mršave. Bolesni pas može imati nastran apetit, jede travu i različite otpatke, liže zid, betonski pod i druge predmete. U kroničnom toku bolesti mladi psi zaostaju u rastu, anemični su i malaksavi, mršavi i slabi. Životinju sa takvim simptomima vlasnik treba što hitnije odvesti veterinaru.

Liječenje: najprije treba utvrditi uzrok upale, ukloniti ga i zatim pristupiti lječenju. Pri akutnim upalama životinja mora postiti 1 do 2 dana, vodu ne smije piti 12 sati. Da bi se ublažila žeđ, životinji se mogu dati kockice leda. Povraćanje se prekida nekim lijekom protiv povraćanja, a nakon prestanka povraćanja životinji treba dati, otopljen u vodi, aktivni (životinjski) ugljen. Poslije gladovanja i liječenja, životinjama treba dati dijetnu hranu, rižinu ili zobenu sluz s malo žumanjka, kuhano pileće i goveđe meso i svježi kravlji sir (mlijeko se ne smije davati). Za piće im treba ponuditi ruski čaj, čaj od kamilice ili od metvice. Bolesne životinje treba češće hraniti u toku dana manjim obrocima. Nakon 3 - 4 dana dijete postupno se prelazi na normalnu prehranu. Dijeta započinje kuhanom ribom ili kuhanim sitno isjeckanim mesom. Osim spomenutih liječenja i dijete, dobro je životinjama dati vitamine B-skupine. Ako je uzrok upale želuca neko otrovanje, veterinaar treba što prije intervenirati odnosno isprazniti životinji želudac i crijeva, a zatim isprati probavne organe otopinom sode bikarbone (2%). Ako se zna vrsta otrova, odmah treba dati životinji protuotrov.

 

UPALA TANKOG CRIJEVA

Najčešći uzročnici upale crijeva su crijevni paraziti koji svojom prisutnošću oštećuju sluznicu crijeva, a na oštećenim mjestima mikroorganizmi uzrokuju upale. Upalu može uzrokovati različita hrana, najčešće ostaci sa stola, ali i industrijski proizvedena hrana. Teško probavljiva i uopće pokvarena hrana, koja je ostala od prehrane ljudi: sol, papar, ljuta paprika, pa obilje masti u hrani i sl. dovode do probavnih poremećaja. Veoma slana hrana izaziva dugotrajni proljev, a proljev i povraćanje izazivaju sušeno meso i kobasice, različiti sirevi (ako nisu svježi), sok od pečenja, umak i uopće jaka i žestoka hrana. Proljev može izazvati i kravlje mlijeko. Pijenje otpadnih površinskih voda u kojima je otopljen otrov, može također uzrokovati upalu tankog crijeva. Nagla promjena hrane i dugotrajna prehrana neadehvatnom hranom, koja draži sluznicu, može izazvati kroničnu upalu crijeva. Na promjenu hrane i na prehladnu vodu posebno su osjetljivi mačići u periodu odvikavanja od sise.

Simptomi upale su: obilan proljev svjetložute boje (umjesto smeđe), može biti i crvenkasti (ako sadrži primjese svježe krvi) ili crn (ako se životinja hrani krvlju). Kašast izmet ima veoma neugodan miris po truleži i neprobavljenoj masti. Pri jakim upalama može doći do ljuštenja sluznice crijeva pa su u izmetu vidljive krpice deskvamirane sluznice. Životinja ima bolove u trbuhu, leži na trbuhu. Kod lakih upala crijeva životinje jedu i piju, opće stanje im nije poremećeno, dok u težim slučajevima životinje odbijaju hranu, izuzetno su neraspoložene. Zbog proljeva pojačana je žeđ i dolazi do dehidracije s eventualnom pojavom paralize zadnjeg dijela tijela. Kod mačaka se javlja povraćanje, koje prestaje za jedan do dva dana. U početku mačka povraća sadržaj želuca, uglavnom hranu, a kasnije povraća samo tekućinu sa žući i pjenušavi sadržaj iz tankog crijeva. Veoma brzo nastaje i proljev. U početku izmet je gušći, kasnije postaje potpuno vodenast, s primjesama sluzi, pa i krvi. Potraje li krvarenje dulje, izmet ima miris po truloj krvi i crne je boje. Mačke čuče, skvrčene su, nepomične, tromo se miču s mjesta, ukočenih pokreta i ataktičnih kretnji. Zbog opće slabosti pada im treći očni kapak, prekrivajući treću djelomično udubljenu očnu jabučicu. Na pipanje trbuh je bolan, a pojedini dijelovi crijeva naduti. Bolesne životinje povremeno povračaju i dobivaju proljev. U blagim slučajevima upale dolazi do postupnog mršavljenja, opće slabosti, neurednosti i zagasitosti dlake. Može doći i do povišene tjelesne temperature.

Liječenje: bolesnu životinjicu treba ostaviti da gladuje 12 sati kako bi ispraznila želudac (radi čišćenja probavnih organa korisno je dati ricinusovo ulje). Nakon toga joj se daje aktivni ugljen za suzbijanje proljeva, razni antibiotici, vitamini B-kompleksa i vitamin C. Gubitak vode nadoknađuje se davanjem infuzije. Životinjica mora mirovati i dijetno se hraniti. Nakon posta daje joj se čaj od kamilice (ako je proljev izuzetno obilan daje joj se čaj od hrastove kore), sluz od riže i zobi (žličica riže i zobi stavi se kuhati u vodi tako dugo dok se ne raskuha i pusti sluz), svježe kosano kruto goveđe meso, svježi kravlji sir i meko kuhana jaja. Ne smije se davati mlijeko, masnoća, slatka i slana hrana. Hranu treba davati više puta na dan u manjim obrocima. Dobra je dijetna prehrana rižom i ovčetinom (janjetinom), te preparatima laktobacila npr. acidofil jogurt. Kako se stanje poboljšava tako treba postupno prelaziti na uobičajenu svakodnevnu hranu.

 

UPALA DEBELOG CRIJEVA

Uzroci upale debelog crijeva isti su kao i uzroci upale tankog crijeva (najčešće su posljedica invazije crijevnih parazita ili neadehvatne prehrane, kosti, pokvarena hrana, razne bakterijske infekcije, strana tijela). Kod akutne upale debelog crijeva promjene su samo u sluznici, rijetko dublje u zidu crijeva.

Simptomi su: naglo povraćanje, životinja se često napinje, zauzima položaj kao da će blatiti, a istisne samo malo izmeta. U početku bolesti izmet je normalan, kasnije postaje kašast i tekuć, ima ga malo, sadrži veliku količinu sluzi, ponekad i krv. U toku upale životinja ima pojačane vjetrove. Upalu sljepog crijeva teško je utvrditi, a ona se javlja u obliku proljeva, s puno sluzi, a ponekad i krvi u izmetu.

Liječenje se provodi antibioticima i raznim drugim lijekovima, kojima se regulira rad debelog crijeva. Životinju je potrebno hraniti dijetnom hranom kao i kod upale tankog crijeva.

 

ZAČEP CRIJEVA

Kod pasa i mačaka začep crijeva je česta pojava, većinom nastaje u debelom crijevu.

Uzroci začepa mogu biti: nepravilna prehrana, jednolična prehrana pasa prevelikim količinama kosti, jednolična i dugotrajna prehrana suhom i brašnatom hranom npr. suhim kruhom, krumpirom, psećim keksima, zatim hrana u kojoj ima dlaka i zemlje. Kod mačaka je čest uzrok začepa dlaka koju životinja poliže s krzna dok se čisti (mačke duge dlake naginju začepu crijeva). Začep se javlja u slučajevima procesa u okolini izmetnog otvora, upala paraanalnih žlijezda, povećanja prostate, bolesti zadnjih nogu, kroničnog katara debelog crijeva i prijeloma kosti zdjelice i bedra. Kad pas jednom izgradi svoj kostur oko 12 mjeseci života, potrebe za kalcijem se smanjuju, pa treba smanjiti i količinu kosti u prehrani. Velika količina kosti izaziva vrlo tvrdu stolicu koja, pogotovo u starijih pasa s povećanom prostatom, može zapeti i uzrokovati teške nevolje.

Simptomi: znakovi bolesti ovise o mjestu nastanka začepa. Glavni znak začepa je napinjanje. Životinja zauzima stav kao da će blatiti, tiska, a izmeta nema ili je tek malo zapečenih, tvrdih poput žbuke ekskremenata. U težim slučajevima, životinja se često sprema na blaćenje, ali istisne samo sluz s primjesom krvi. Ako je u ravnom debelom crijevu stvoren čep, oštar zbog koštanih izdanaka i veoma tvrd, pas će pri napinjanju cviljeti, stenjati ili bolno urlati. Pri napinjanju može izlučiti malo tekućine veoma neugodnog zadaha.

U slučajevima potpunog začepa, životinja nema apetit, ne blati, izmetni otvor je zatvoren, može biti zacrvenjen i otekao kao i njegova okolina, ima pogrbljena leđa i ispružen rep, uznemirena je, djeluje neraspoloženo. Popratna pojava začepa je povraćanje (može povraćati izmet). Ako začep traje dulje od 7 dana od životinje se širi veoma neugodan zadah po raspadnutom izmetu. U toj fazi može doći do uzetosti zadnjeg dijela tijela, koja nestaje prestankom začepa. Temperatura je u većem dijelu bolesti normalna ili čak nešto niža, ali pred kraj poraste i znak je smrtnog završetka.

U slučajevima začepa zadnjeg dijela tankog crijeva, životinja povremeno povraća, neraspoložena je, odbija hranu, ali je veoma žedna, postupno mršavi, blati svaki dan sve manje, potom dane i tjedne ne blati, a kad blati, izluči veliku količinu rijetke balege veoma neugodnog zadaha. Usporedo s izostajanjem balege povećava se opseg trbuha. Na opip trbuh nije bolan. Tjelesna temperatura je normalna, opće stanje nije jače poremećeno, tek se pri duljem trajanju bolesti opaža opća slabost i mršavost.

Stvoreni čep od stvrdnutog izmeta može se napipati kroz trbušni zid, a može se vidjeti i rentgenski.

Liječenje vrši veterinar prema uzroku bolesti i stupnju začepa. Lakši začep crijeva liječi se davanjem PARAFINSKOG ULJA životinjici na usta u količini od jedne žličice do jedne velike žlice dnevno. Kad se uklone oštre tvari iz crijeva, može se na usta dati laksans, smjesa ricinusovog i parafinskog ulja. Usporedo s uklanjanjem začepa životinji treba dati dovoljnu količinu tekućine injekcijom ili na usta. Kod mačke začep se može prekinuti davanjem čepića za djecu. Ako se ni tada ne može ukloniti začep, skrutnuti izmet treba izvaditi kroz trbušni zid operativno. Nakon liječenja pas i mačka trebaju gladovati 12-24 sata, na raspolaganju moraju imati dovoljnu količinu čiste vode, treba ih dijetno hraniti 1-2 dana tekućinom ili kašastom hranom. U kroničnim oblicima, kad se ne zna uzrok začepa, životinji se nesmiju davati kosti, već ju treba hraniti isključivo dijetnom hranom u koju se može dodavati parafinsko ulje i druga laksativna sredstva u količini kavske do velike žlice dnevno. Mački se može davati trajno neko laksativno sredstvo, npr. riblje i druga ulja, zatim agar i druge tvari koje navlače vodu i bubre, pa tako sadržaj u debelom crijevu čine vlažnim. Dobar učinak imaju soli sulfojantarne kiseline, čak i pri začepu od dlaka. Važno je životinje koje se drže u stanu naučiti da traže izlazak kad osjećaju nuždu, kako ne bi predugo zadržavale izmet u debelom crijevu. Psima treba omogućiti što više šetnje i boravka na slobodi.

Ako začep duže traje, ispred mjesta gdje čep leži u crijevu se nagomilava hrana iz koje crijevo izvlači vodu pa je čep sve tvrđi i veći. Debelo crijevo se može tako napuniti i proširiti, da u njemu popucaju kružna mišićna vlakna. U kasnijem stadiju dolazi do trovanja produktima poremećene razgradnje hrane koja se nalazi u crijevu, pas povraća, gubi tek, pada u depresiju, a može i u komu koja vodi ravno u smrt. U teškim slučajevima može crijevo prsnuti, pa se crijevni sadržaj izlije u prsnu šupljinu. To dovodi do nagle upale potrbušnice i ubrzane smrti. Naročito su opasne kosti peradi, janjaca i divljači, koje su veoma tvrde i lome se pod zubima u oštre komadiće koji grebu i režu crijevo u toku probave, pa mogu dovesti do teških posljedica i bez znakova začepa. Da bi se životinjica spasila, treba je hitno odvesti veterinaru.

 

Preventiva: prehrana mora biti raznovrsna, osim mesa i lakoprobavljivih ugljikohidrata (tijesta, riže, zobi, krumpira), životinjama treba davati i hranu bogatu sirovim vlaknima (jer ona podražuje crijeva na pokrete) kao što je povrće, voće, posije itd. Psu ne treba davati kosti u većim količinama, bolje je dati tvrde pseće kekse. Ponekad laksativno djelovanje ima mlijeko i svježa jetra, zato ih treba davati povremeno, osobito starim i debelim, psima i mačkama. Životinje uvijek trebaju imati na raspolaganju svježu hladnu vodu. Pse, koji su u stanu, treba redovno više puta na dan voditi u šetnju, a vezane pustiti da obave nuždu. Mačke duge dlake treba svaki dan češljati da lizanjem krzna progutaju što manje dlake. U preventivi protiv začepa dlakom mačkama dajemo pripremljene tvrde kolače od pržene ribe i krumpira odnosno redovnom obroku dodajemo manju količinu dvopeka.

 

DIJETNA PREHRANA KOD BOLESTI ŽELUCA

1. Juha od mesa ili mesnog ekstrakta, s rižom, krupicom, jajem, posoljenom tjesteninom.

2. Mlijeko, mlako, samo ili s jajetom, s ukuhanom rižom, krupicom ili bijelim kruhom, sa zobenim pahuljicama.      Mlijeko razrijeđeno čajem od kamilice u malim količinama.

3. Riža, krupica ili zobene pahuljice, raskuhane i posoljene.

4. Meso raznovrsno (osim konjskoga), naročito ovčje, usitnjeno, kosano ili mlijeveno, kuhano ili prženo. Svježa jetra,      usitnjena. Za mačke riba, kuhana u slanoj vodi.  

 

DIJETNA PREHRANA KOD BOLESTI CRIJEVA

1. Juha od mesa ili mesnog ekstrakta, s rižom, krupicom, jajem, posoljenom tjesteninom.

2. Riža, krupica ili zobene pahuljice, raskuhane i posoljene.

3. Meso raznovrsno (osim konjskoga), naročito ovčje, usitnjeno, kosano ili mlijeveno, kuhano ili prženo. Svježa           jetra, usitnjena. Za mačke riba, kuhana u slanoj vodi.

4. Mliječno-kisela dijeta, kiselo mlijeko, jogurt, bijeli kravlji sir.

5. Strugane, malo odstajale, jabuke.

6. Pšenične posije ili kuhano zobeno brašno (pri začepu crijeva kod pasa, ali ne i kod mačaka).

7. Povrće s obiljem sirovih vlakana, kuhano i zgnječeno (pri začepu crijeva kod pasa, ali ne i kod mačaka).

 

U obzir dolazi i dječja hrana različitog sastava. Bolesnim mesojedima NE SMIJE SE davati tvornička hrana (konzerve, pasji kolač i dr.), kosti, mesno brašno i druga industrijski proizvedena hrana, jer će dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja.

 

BOLESTI GUŠTERAČE

Gušterača je žlijezda probavnog sustava koja proizvodi probavne sokove. Veliko je značenje gušterače u organizmu, ali mogu se naslutiti i brojni uzroci koji mogu na nju djelovati. Posljedice su vidljive. Simptomi poremećaja gušteraće su: životinjica ima izuzetno dobar tek, ali unatoč tome mršavi. Istodobno stolica je vrlo obilna, kašasta, žutosmeđe boje, ponekad pjenušava i smrdljiva. Životinjica poseže za tvarima koje nisu za jelo, pa i za vlastitom balegom.

 

ŠEĆERNA BOLEST

Gušterača luči i hormon - inzulin, čiji nedostatak dovodi do šećerne bolesti. Tu bolest može uzrokovati i poremećaj ravnoteže hormona u organizmu kod nestručnog pokušaja hormonalnog uklanjanja graviditeta, zatim u toku gnojne upale maternice i dr. Simptomi šećerne bolesti su: životinjica ima izrazito dobar tek, ali unatoč tome mršavi, jako je žedna i obilno mokri. Uočljivo je teško zarastanje rana i sklonost gnojnim procesima na koži, a s bolešću se razvijaju promjene na pozadini oka što rezultira gubitkom vida. Životinjica može uginuti u tzv. šećernoj komi. Liječenje se provodi davanjem injekcija inzulina uz strogi režim hranjenja. Na injekcije se životinje vrlo brzo priviknu, no teško je održati režim prehrane, pa na kraju ugibaju. U prosjeku moguće ih je održati na životu oko godinu dana.

 

BOLESTI JETRE - ZARAZNA UPALA JETRE (INFEKTIVNI HEPATITIS)

Možemo reći da je jetra "lonac" u kojem se "kuhaju" resorbirani sastojci hrane iz crijeva i nastaju novi spojevi koji organizmu omogućuju izgradnju tijela i održavanje na životu. Osim toga, jetra služi i u prijetvorbi različitih otrova u neškodljive spojeve koje pomoću žući izlučuje u crijevo. Jetra ima izvanrednu sposobnost regeneracije, a ipak se često oštećuje i razara. Na nju škodljivo djeluju različiti škodljivi sastojci hrane, biljni i životinjski otrovi. I mikroorganizmi što dolaze krvlju uzrokuju joj bolesti.

Najteži oblici ove bolesti javljaju se kod štenadi u prvim mjesecima života. Štenad iznenada dobiva krvav proljev, pada u kolaps i ugiba. Ponekad štenad može uginuti i bez vidljivih simptoma.

Akutni oblik započinje visokom temperaturom, krvavim proljevom, gubitkom apetita i povraćanjem. Svako pokretanje je bolno. Želudac može biti otečen kao posljedica bolnog uvećanja jetre. Životinje su osjetljive na svjetlost. Kasnije se može pojaviti i žutica, upala krajnika, krvarenje desni. Kod lakših infekcija životinje mogu pokazati loše raspoloženje i gubitak apetita. U takvim slučajevima potrebno je izvršiti analizu krvi da bi se potvrdila dijagnoza.

Nakon pojave akutnih simptoma oko 25% životinja pokazuje karakteristično zamućenje jednog ili oba oka. To se još zove tzv. plavo oko. Kod nekih životinja prolazi spontano, a kod nekih ozbiljnijih slučajeva potreban je veterinarski tretman.

Terapija mora biti pod nadzorom veterinara.

Ako kod svoje životinjice primjetite neke od navedenih simptoma, trebate je odmah odvesti veterinaru. Teža oštećenja jetre često se kompliciraju razvojem ciroze. U tom procesu dolazi do propustljivosti krvnih žila u jetri, pa iz njih izlazi tekućina koja se skuplja u slobodnoj trbušnoj šupljini. Voda u trbuhu može se nakupljati i iz nekih drugih razloga npr. zbog slabosti srca. Liječenje težih oštećenja jetre veoma je teško i gotovo uzaludno.

 

BOLESTI ORGANA ZA DISANJE

 

UPALA PLUĆA

Uzroci upale pluća mogu biti razne zarazne bolesti, okolina s velikom količinom amonijaka i drugih štetnih plinova u atmosferi, zatim prevlažne prostorije s velikom količinom vlage, a niskom temperaturom zraka, loša i nedostatna prehrana.

Simptomi: životinja je apatična, puno leži, nerado se kreće, traži mirno mjesto, ne jede, ali je veoma žedna. Tjelesna temperatura se podiže za 1,5 do 2 stupnja celzijusa iznad gornje normalne granice. Dlaka gubi sjaj, a koža elasticitet. U početku bolesti kašalj je kratak, bolan i mukao, kasnije postaje vlažan. Iz nosa se cijedi sluzavognojni iscjedak, ponekad pomiješan s krvlju. Nakon jakog napada kašlja životinja povraća. Pri gangrenskoj upali pluća, koja je zapravo najteži oblik pneumonije, opće stanje je veoma poremećeno, a tjelesna temperatura veoma visoka. U tijeku teških upala pluća općenito nastaju poremećaji u cirkulaciji, pa dolazi do tzv. cijanoze (plavila) sluznica očiju, nosa i usta. Kašalj je učestao, bolan i kratak.

Liječenje: ako je intervencija veterinara brza, upala se pluća uspješno liječi pomoću antibiotika i sulfonamida, uz davanje lijekova koji snizuju temperaturu i poboljšavaju cirkulaciju krvi. Bolesnim životinjama treba popraviti opće stanje davanjem vitamina A i C, a dehidraciju suzbiti infuzijama. Životinje treba staviti u čiste, zračne i zagrijane prostorije, umjesto vode treba im dati čaj. Za vrijeme trajanja bolesti životinje treba hraniti dijetno lako probavljivom i kvalitetnom hranom.

 

BOLESTI ORGANA ZA MOKRENJE

 

KRONIČNA UPALA BUBREGA SA CIROZOM I UREMIJOM

Očituje se uočljivo povećanom dnevnom količinom jako razrjeđene mokraće, zatim slabljenjem životinje u polaganom razvoju težeg stanja, a to je ciroza bubrega. Naposljetku, životinja koja je duže vrijeme pretjerano mnogo mokrila odjednom bitno smanjuje količinu mokraće, pa čak i prestaje mokriti. Uzrok tome je što se mokraća više ne luči u bubrezima. To znači da se ne luče štetni sastojci krvi već da njihova koncentracija raste. Posljedica je uremija - trovanje organizma tim tvarima. Životinja pada u depresiju, gubi volju za igru, odjednom postaje stara. Razvijaju se različiti upalni procesi po sluznicama usta i probavnog sustava, a to pak uvjetuje povraćanja i proljeve. Cijela životinja zaudara po mokraći. U posljednjem stadiju mogu se javiti i epileptični napadi. Na kraju, životinja pada u komatozno stanje duboke nesvjestice i ugiba. Ta se bolest ne može izlječiti. Moguće je odgoditi svršetak na neko vrijeme. O daljnjoj sudbini tako bolesne životinje treba se posavjetovati sa veterinarom.

 

UPALA MOKRAĆNOG MJEHURA

Učestalo se javlja kao samostalna bolest iako povremeno nastupa s upalom bubrega ili joj prethodi. Životinja učestalo mokri, mokri svaki čas pomalo, često zauzima stav kao da će mokriti, pritom može pokazivati i znakove boli, nelagode, a da istisne svega nekoliko kapi. Treba imati na umu da muški psi iz svojih društvenih razloga mokre pomalo, štede urin kako bi obilježili što više mjesta. Upala mokraćnog mjehura dokazuje se u laboratoriju pretragom mokraće i mora se liječiti da se ne proširi na bubrege i ne dovede do teških posljedica.

 

MOKRAĆNI KAMENCI

Kamenci mogu nastati u bubrezima i mokraćnom mjehuru, mogu imati vanjski oblik pijeska, ali i pravog kamenja veoma oštrih bridova, kojima oštećuju sluznicu mokraćnih puteva, a mogu i potpuno začepiti mokraćne puteve i time dovesti do zastoja i zadržavanja mokraće. Bez brze intervencije može tako doći do prsnuća mokraćnog mjehura i do razlijevanja mokraće po trbušnoj šipljini, što izaziva brzu smrt životinje. Uzroci nastanka mokraćnih kamenaca mogu biti različiti, od raznih upalnih procesa, pa do nepravilne prehrane u kojoj nedostaje vitamin A. Pojavi mokraćnih kamenaca više su sklone ove pasmine pasa: dalmatinac, pudl, špic, jazavčar, koker španijel, pekinezer i foksterijer, pretežno stariji od četiri godine. Mokraćnim kamencima sklone su i mačke.

Simptomi: simptomi su slični simptomima upale bubrega i mokraćnog mjehura. Životinja je nemirna, često otežano mokri i pri mokrenju osječa bolove, na pipanje područja slabina, gdje se nalaze bubrezi, osjetljiva je i bolno reagira, a u mokraći se zbog oštećenja sluznice pojavljuje krv. Mokraćni kamenci prolaskom kroz mokraćne puteve uzrokuju teške povrede sluznice, a naseljene bakterije izazivaju sekundarne upale i gnojenja. Ako potpuno začepe mokraćni put, dolazi do zadržavanja mokraće, životinja uopće ne mokri ili pri čestom zauzimanju položaja za mokrenje izmokri tek nekoliko kapi mokraće. Duljim nakupljanjem mokraće dolazi do proširenja mokraćnog mjehura, koji može i prsnuti, a tada životinja brzo ugine od otrovanja. Dijagnoza bolesti postavlja se rentgenskom pretragom mokraćnih puteva.

Liječenje: najdjelotvornija terapija je kirurško odstranjivanje kamenaca iz mokraćnih puteva. Može se pokušati kateterizacijom odstraniti kamenac iz mokraćevoda, a zatim antibioticima i kortikosteroidima smiriti upala. Nastanak mokraćnih kamenaca mogao bi se spriječiti liječenjem upala i dijetnom prehranom životinja koje su sklone stvaranju mokraćnih kamenaca.

 

BOLESTI ŽIVČANOG SUSTAVA

 

UPALA MOZGA I MOŽDANIH OVOJNICA

Do upale mozga i moždanih ovojnica dolazi najčešće u toku zaraznih bolesti npr. štenećaka, bjesnoće, bolesti Aujeszkoga, zarazne upale jetre, tetanusa, tuberkuloze, leptospiroze, zatim kod parazitskih bolesti kao npr. toksoplazmoze, piroplazmoze. Samostalne upale mozga i moždanih ovojnica rijetka su pojava, a mogu nastati proširenjem upalnih procesa pri upalama sinusa i srednjeg uha, nakon ugriza i nakon različitih lomova kosti glave. Upala mozga i moždanih ovojnica gotovo je uvijek povezana s upalom leđne moždine.

Simptomi su: povišena tjelesna temperatura, životinji smeta svjetlo pa žmirka, nemirna je, uzbuđeno trči i laje, povraća. U hodu se opaža ukočenost noga, isto tako je ukočen i vrat, abnormalno je držanje glave, pogrbljen stav. Pas ima poremećenu svjest, ne poznaje vlasnika ni ukućane, reži i hoće gristi, besciljno luta, plašljiv je, ponekad dobiva napadaje pravog bjesnila. Škripi i cvokoće zubima, ima ukočene žvačne mišiće, jezik, usne i ždrijelo, a nakon napadaja bjesnila malakse, pada u depresiju ili u nesvijest. Kod mačaka dolazi do nekontroliranog micanja očnim jabučicama, plašljive su, ne prepoznaju vlasnike, nemaju interes za hranom i vodom. Prognoza bolesti je nepovoljna, za uništeno moždano tkivo nema više oporavka, jer se moždane stanice ne mogu regenerirati.

Liječenje: ako se upala pojavila u toku neke od spomenutih zaraznih ili parazitarnih bolesti, treba liječiti tu bolest ili pak upalni proces na glavi, s kojega se upala proširila na moždane ovojnice i mozak. Da se životinja smiri, daju se različita sredstva za umirenje (sedativi, hipnotici) i otklanjanje grčeva. Još se upotrebljavaju sredstva za poboljšanje rada mozga i opće poticanje rada središnjeg živčanog sustava.

 

POTRES MOZGA

Prilikom padova s visine, u prometnim nesrećama i u drugim sličnim situacijama, često dolazi do jačeg pomicanja odnosno potresanja mozga. To dovodi do poremećaja moždane funkcije. Javlja se vrtoglavica, gubitak ravnoteže, a često i povraćanje. Nakon prisilnog mirovanja kroz dan ili dva znaci blažeg potresa mozga mogu proći i sami. No često istovremeno pukne i po koja žilica u mozgu što dovodi do jačeg ili slabijeg izljeva krvi u mozak, što može biti pogubno za životinjicu. Zbog toga treba životinjicu koja pokazuje znakove potresa mozga što hitnije odvesti kod veterinara, koji će izvršiti rendgensko snimanje glave i nakon toga prići liječenju.

 

OTROVANJA

Otrovanja najčešće uzrokuju razna kemijska sredstva koja se koriste u ratarskoj i stočarskoj proizvodnji, ali i ona koja se koriste u kućanstvu npr. deterdženti, kiseline, lužine, lakovi, boje, nafta, umjetna gnojiva, sredstva za uništavanje komaraca, muha, mrava, žohara, zatim otrovi za štakore i miševe. Mesojedi se mogu otrovati, također, ako pojedu neku otrovanu životinju ili dio tijela otrovane životinje.

Simptomi: ovise o vrsti otrova koji je ušao u organizam psa ili mačke. Ponekad životinja počinje sliniti, povraćati hranu i pjenu, u nekim slučajevima s primjesama krvi. Životinja ne jede, teško diše, može dobiti proljev, običan ili krvav, ponekad krvavu mokraću, napade grčeva, postaje plašljiva, veoma uzbuđena ili utučena. Također se mogu pojaviti potkožna krvarenja, znak oštećenja kapilara i niz drugih poremećaja. Već male količine veoma jakih otrova mogu izazvati teške promjene općeg stanja organizma.

Liječenje: ŽIVOTINJU TREBA ŠTO HITNIJE ODVESTI VETERINARU JER U PROTIVNOM MOŽE UGINUTI ZA SAMO NEKOLIKO SATI. Ako je moguće, valja odnjeti veterinaru omot kemijskog sredstva ili se barem izjasniti na koju se skupinu otrova sumnja. U liječenju otrovanja treba što prije odstraniti otrov iz probavnih organa tj. izazvati povraćanje, a ako je otrov već prešao iz probavnog sustava u krvotok, treba dati protuotrov. Životinji se daju vitamini, naročito oni ih B-skupine, pa vitamin C i drugi ljekovi. Kad se uspije otrov izbaciti iz probavnih organa, ishod liječenja obično je pozitiva, ali kad je otrov jednom ušao u krvotok, ishod je neizvjestan. Pošto započinje liječenje, životinju treba smjestiti u mirne mračne prostorije i staviti joj na raspolaganje obilje SVJEŽE VODE (NIKADA NE DAVATI MLIJEKO). Kad se stanje popravi, treba slijedećih nekoliko dana životinji davati dijetnu hranu.

 

 

Korištena literatura: "Veterinar u kući"  Vlatko Rupić

Web stranice: Veterinarska klinika Novak

 

Koliko ste se puta našli u situaciji da je vašem kućnom ljubimcu bila potrebna hitna veterinarska pomoć u gluho doba noći? Na području grada Zagreba tim iskusnih veterinara udruženih pod imenom "VET Info" stoji građanima na raspolaganju 24 sata na dan za sve hitne intervencije. Spremni su odgovoriti na svako vaše pitanje i nedoumicu u vezi vašeg najdražeg "prijatelja". Pozivom na broj  060 500 000  (3,40 kn/min), nazvat ćete dežurnog veterinara kojeg možete pitati za savjet i koji će vas primiti u svoju ambulantu. "VET Info" možete pronaći na web stranicama  www.vetinfo.com.hr   ili im poslati upit na njihov e-mail. Ovim putem apeliramo i na naše veterinare u Međimurskoj županiji da se udruže po uzoru na kolege iz Zagreba.

 

DEŽURNI VETERINARI

 

Čakovec

Veterinarska ambulanta "JUG" d.o.o. Čakovec, Nikole Pavića 1 - dežurnog veterinara možete nazvati na broj telefona  363-801 ili na broj mobitela  091/363-80-10

Specijalistička ambulanta za kućne ljubimce mr. KVAKAN, ČAKOVEC, V. Lisinskog bb - radi u ponedjeljak, srijedu i petak od 7 - 13 sati i od 18 - 19 sati, utorak i četvrtak od 11 - 18 sati i subotu od 7 - 12 sati. Možete ih nazvati na broj telefona  365-277 ili na broj mobitela  091/510-1078

Specijalistička ambulanta za kućne ljubimce "Stanica", Rudolfa Steinera 7, radi svakim radnim danom od 8 - 12 sati i od 16 - 19 sati, subotom od 7 - 12 sati i nedjeljom od 7 - 9 sati. Možete ih nazvati na broj telefona  390-859  ili  od  0 - 24 h  na broj mobitela  098/426-521

Dežurnog veterinara u Veterinarskoj stanici Čakovec možete nazvati na broj telefona  390-896  ili na broj mobitela  098/463-464.

Mursko Središće - dežurnog veterinara možete nazvati na broj mobitela  098/465-473

Štrigova-Gornji Mihaljevec - dežurnog veterinara možete nazvati na broj mobitela  098/465-470

Prelog - dežurnog veterinara možete nazvati na broj telefona  645-422, "Specijalizirana ambulanta za male životinje" radi u ponedjeljak, srijedu i petak od 7 - 14.30 sati, utorak od 10-17 sati i subotom od 8 - 12 sati. Za hitne slučajeve nazovite na broj mobitela  098 / 491 - 652

Donja Dubrava - dežurnog veterinara možete nazvati na broj telefona  688-936 od 0 - 24 sata, nedjeljom na broj telefona  645-422

Domašinec - dežurnog veterinara možete nazvati na broj telefona  863-110 od 0 - 24 sata